Opis
Rukopis s oznakom ms 408 već stoljećima se odupire svim pokušajima da ga se iščita. Napisan nepoznatim pismom i očito šifriran, s teško shvatljivim biološkim i astrološkim ilustracijama, izaziva maštu mnogih, pa tako i pisca Thierryja Maugenesta, koji nam nudi samo jedno od mogućih objašnjenja povijesti ovog stvarnog rukopisa. Kroz napetu priču koja povezuje prošlost i sadašnjost, i postavlja pitanja o budućnosti čovječanstva.
Tek krajem drugog tisućljeća počela se rasvjetljivati tajna koja se dugo nadnosila na rukopis s oznakom ms 408 koji se čuva u knjižnici sveučilišta Yale. Nakon što je s one strane Atlantika izašlo nekoliko knjiga koje otkrivaju postojanje toga tajnovitog djela, američki su se mediji vrlo brzo dohvatili te teme, budeći tako znatiželju publike. Prvo je Fox Family Channel 14. srpnja 2000. predstavio knjigu i stoljetne pokušaje njenog dešifriranja kao jednu od najvećih zagonetki povijesti. Sljedećeg mjeseca, časopis USA Today posvetio je toj temi jedan članak. Te iste godine, misterij je pokucao i na vrata Europe. U Francuskoj, dnevnik Le Monde je u izdanju od 20. prosinca 2000. govorio o stranicama kaligrafski ispunjenog veluma, nepoznatog jezika i pisma. Zatim je došao red na prestižan engleski znanstveni časopis Nature koji je, u prosincu 2003., govorio o rukopisu ms 408, „najtajnovitijoj knjizi na svijetu“, preuzevši tako naslov djela Roberta S. Brumbaugha objavljenog u Sjedinjenim Američkim Državama: The World’s Most Mysterious Manuscript. No premda rukopis još odolijeva pokušajima dešifriranja iz svih krajeva svijeta, kojima se bave amateri i čitavi istraživački programi, danas bar poznajemo neke dijelove njegove povijesti.
Pripisana engleskom znanstveniku, filozofu i teologu iz XIII. stoljeća, franjevačkom fratru Rogeru Baconu, knjiga je nestala na tri stoljeća da bi se ponovno pojavila u Pragu, na dvoru cara Svetog Rimskog Carstva Rudolfa II. (1552.-1612.) koji je nekome platio šesto zlatnih dukata, što je u to doba bila kolosalna svota, da bi došao do rukopisa.
Po carevoj smrti – a umro je ne uspjevši proniknuti u tajnu toga djela – knjiga prelazi u ruke Marcija de Kronlanda, rektora praškog sveučilišta, koji je potkraj života povjerava Athanasiusu Kircheru, svećeniku specijaliziranom za proučavanje šifara, koji će također doživjeti neuspjeh u svojim pokušajima dešifriranja.
Nakon što ponovno nestane na tri stoljeća, ms 408 opet se pojavljuje iz sjene tek 1912., kad ga Wilfried Voynich, trgovac antiknim knjigama, otkriva u knjižnici Ville Mondragone, jezuitske škole blizu Rima, kupuje ga u tajnosti i odnosi u Sjedinjene Američke Države. Kopije rukopisa predaje brojnim stručnjacima koji, premda ga ne uspijevaju dešifrirati, potvrđuju da se radi o djelu Rogera Bacona. Konačno, 1961., djelo, procijenjeno na više od 150 000 dolara, kupuje H. P. Kraus, bogati njujorški sakupljač, koji će ga 1969. ostaviti knjižnici rijetkih knjiga na sveučilištu Yale.
Do današnjeg dana, pokušaji dešifriranja rukopisa ms 408 sve su brojniji, i pojavljuju se na najvećim svjetskim sveučilištima. Glavni je napredak postignut s pojavom Interneta. Tako se povjesničari, matematičari, statističari i kriptolozi još od 1991. udružuju u forum za rasprave, uspoređujući svoja saznanja i formulirajući pretpostavke za dešifriranje.
